Il dipinto della Madonna col Bambino al Courtauld Institute of Art di Londra – una proposta per Petar Jordanić

摘要

Slika Bogorodice s Djetetom potpisana kao "OPVUS P. PETRI" iz nekadašnje zbirke Fareham (danas u The Courtauld Instistute of Art) odavno je poznata stručnoj javnosti, ali analizirana tek marginalno, pri čemu su se i pokušaji atribucije vezivali uz slikare koji su zadovoljavali relativno problematične kriterije - da se zovu Petar i da ih je moguće dovesti u vezu sa slikarstvom Squarcioneova kruga ili konkretnije Carla Crivellija, s čijim radovima iz ranije faze stvaralaštva, posebice sa slikom Bogorodice s Djetetom u Fine Arts Gallery u San Diegu ("Madonna Huldschinsky"), pokazuje očigledne poveznice. Roberto Longhi ju je 1926. atribuirao padovanskom slikaru Pietru Calzetti, a Franz Drey 1929. godine Pietru Alamannu, Crivelijevom učeniku djelatnom u pokrajini Marche u posljednjoj četvrtini 15. stoljeća. Nakon Drugog svjetskog rata londonska je slika od strane stručnjaka gotovo potpuno zanemarena. Jedine ozbiljnije sudove o njoj iznio je Pietro Zampetti, utvrdivši da je u pitanju gotovo kopija Crivellijeve "Madonne Huldschinsky", što bi, u slučaju atribucije Calzetti, značilo da je i ona morala nastati u Venetu, prije Carlova odlaska u Zadar. U potrazi za podacima koji bi mogli dodatno rasvijetliti problematiku slike Bogorodice s Djetetom u The Courtauld Institute of Art dragocjene informacije pruža Fondazione Federico Zeri u Università di Bologna. Naime, Fototeca Zeri čuva čak tri različite fotografije navedene slike, sa sažetim, ali korisnim pratećim informacijama. Pritom je osobito intrigantan zapis na poleđini jedne od njih, koji upućuje na podrijetlo iz Dalmacije. To na određeni način otvara mogućnost da se u vezu s londonskom slikom dovede još jedan djelatnik blizak braći Crivelli, zadarski svećenik i slikar Petar Jordanić. Na njega kao mogućeg autora upućuje već sam potpis, koji bi se mogao pročitati kao "OPVUS P(RESBITERI) PETRI". Arhivske vijesti o Petru Jordaniću gotovo uopće ne spominju njegov slikarski rad. Pored potpisa iz 1493. godine na uništenom poliptihu iz crkve Sv. Marije u Zadru, jedino svjedočanstvo o njegovom bavljenju umjetničkom djelatnošću predstavlja podatak da je 1500. godine bio u pratnji zadarskog izaslanstva na područje kopnenog zaleđa, sa zadatkom da izradi crtež terena, u svrhu obrane od Turaka. Ipak, preko trideset dokumenata u kojima se spominje, na određen način ocrtavaju njegov životni put, ali i vezanost uz Zadar. Najvažnije uporište u promišljanjima o mogućoj vezi Petra Jordanića s Carlom Crivellijem predstavlja oporuka njegova oca Marka Jordanova Nozdronje iz konca 1468. godine, u kojoj je Petar naveden kao izvršitelj, što znači da je tada morao biti punoljetan, dakle da je rođen između 1446. i 1448. godine. U tom je slučaju, u vrijeme Carlova boravka u Zadru, oko 1460. do 1466. godine, bio u takvom uzrastu da je mogao učiti slikarstvo kod njega. Naime, premda relativno skroman, Jordanićev slikarski opus ispoljava izrazite veze sa slikarstvom Carla i Vittorea Crivelli, pa je Ivo Petricioli već odavno iznio tezu o njegovu školovanju kod jednog od braće. Usporedba slike iz The Courtauld Institute of Art u Londonu i poznatih radova Petra Jordanića (Bogorodica s Djetetom iz privatne zbirke u Beču, Bogorodica s Djetetom iz župne crkve u Tkonu, fragmenti oslikanog stropa iz zadarske katedrale, uništeni poliptih iz crkve Sv. Marije u Zadru) otkriva mnoštvo dodirnih točaka. Osim općeg izgleda fizionomija Bogorodice i maloga Krista, kao najuočljivije podudarnosti, moguće je zamijetiti i neke sasvim specifične "morellijanske" elemente u slikanju pojedinih elemenata lica. Te su sličnosti posebno uočljive pri usporedbi glava maloga Isusa na londonskoj i tkonskoj slici, koje su gotovo istovjetno formirane. Između londonske i bečke slike postoje određene podudarnosti u načinu na koji je naslikan pejzaž, a vrlo slično su ukrašene i zlatne tkanine pozadine, s vijugavim viticama i oštrim bademastim lišćem. Međutim, kada su u pitanju likovne odlike, već je na prvi pogled uočljivo da je londonska slika izrazito kvalitenija, ali i stilski naprednija od pouzdanih Jordanićevih radova. No, te su razlike objašnjive time što je u pitanju više ili manje doslovna kopija neke slike Carla Crivellija, vjerojatno ipak ne "Madonne Huldschinsky", nego neke u međuvremenu izgubljene, ali koja joj je morala biti vrlo bliska. Dakako, ukoliko bi se londonska slika pripisala Petru Jordaniću i time utvrdilo njeno zadarsko podrijetlo, tada bi se i argument temeljem kojeg je "Madonna Huldschinsky" datirana u vrijeme prije Crivellijeva dolaska u Zadar prometnuo u suprotni argument, to jest dodatno potvrdio već iznesene teze da je upravo ta slika, koja sa slikom u The Courtauld Institute of Art dijeli mnoštvo zajedničkih elemenata, nastala za vrijeme Carlova boravka u Zadru.